Ko je izmislio majonez i kečap?
Ko je izmislio majonez i kečap?
Anonim

Postoji mišljenje da u slučaju neuspjeha u kulinarstvu ne treba previše očajavati ako se u frižideru nalaze majonez i kečap. Uostalom, uz njihovu pomoć, mnoge greške se mogu ispraviti. Koliko je ova tvrdnja istinita, na vama je da procijenite, ali postoji neosporna činjenica: ova dva sosa su prisutna na stolovima više nego bilo ko drugi.

Priča o majonezi

Postoje tri moguća odgovora na pitanje ko je izmislio majonez. Jedno ih spaja - događaji koji su se odigrali u 18. veku.

recept za majonez
recept za majonez

Hleb sa majonezom je ukusan

Prva priča govori o opkoljenom španskom gradu Mahon i odgovara na pitanje "koje je godine izumljen majonez", jer su se radnje odvijale 1757. godine. U to vrijeme, grad su zauzeli Francuzi pod vodstvom vojvode de Richelieua i držali odbranu od Britanaca. Opsada je dugo trajala, a francuska vojska se suočila s problemom gladovanja, jer su u arsenalu kuhara ostala samo dva proizvoda: maslinovo ulje i ćureća jaja. Koliko god se trudilikuvari da diverzifikuju vojnički jelovnik, nisu uspeli. Zatim je jedan od kuhara pokušao samljeti žumanca sa začinima, nakon čega je dodao maslinovo ulje u malim dozama. Rezultat je bio odličan umak, uz koji je i običan kruh postao elegantna poslastica za ratnike. Nažalost, onaj ko je izmislio majonez nije ostavio svoje ime u istoriji. Dakle, sos je nazvan ne u čast kuvara, već u čast opkoljenog grada - Mahon, kasnije - samo majonez.

Posebna dekoracija stola

Druga priča daje malo drugačiji odgovor na pitanje ko je izmislio majonez, ali nas sve vodi u isti grad Mahon, ali 25 godina kasnije. Do tada su ga Španci osvojili. U čast pobjede, vođa vojske, vojvoda Louis de Crillon, naredio je veličanstvenu proslavu. Zadatak kuvara sada nije bio da iz ničega smisle nešto, već naprotiv - da trpezi priskrbe štih, posebno jelo koje će svi pamtiti. Na njegov zahtjev, kuhari su pomiješali maslinovo ulje sa žumancima i limunovim sokom, začinjeno šećerom, solju i crvenom paprikom. Ovako je ispao fin Provans sos.

domaci majonez
domaci majonez

Ova verzija o tome ko je izmislio majonez je vrlo sumnjiva i kontradiktorna. Slažete se, prilično je teško u pokretu, pod pritiskom da slijedite narudžbu, smisliti tako originalno jelo bez poznavanja njegovog osnovnog principa. Stoga postoji još jedna priča o tome ko je izmislio majonez.

Progenitor majoneze - ali-oli sos

Ova verzija nema nikakve veze sa španskim gradom. prema njenim riječima,Mjesto gdje je izmišljen majonez bila je južna Evropa. Mnogo prije događaja u Mahonu, lokalni stanovnici su pripremili začinjenu mješavinu jaja, putera i bijelog luka. Nazvali su ga "ali-oli", što na španskom znači "ulje i beli luk". Naravno, ovaj sos od belog luka značajno se razlikuje od uobičajenog majoneza, ali francuski kuvari bi mogli da znaju princip i da ga uspešno koriste kao posebno jelo na svečanom stolu. Danas je masa belog luka poznata kao aioli sos.

aioli sos
aioli sos

Upoređujući sve tri priče, možemo izvući jedino ispravne zaključke - majonez, u poznatom obliku u naše vrijeme, izmislili su Francuzi u 18. vijeku. Do tada niko nije znao za njega. Nepotrebno je reći da se nakon pojave bijelog sosa recept za njegovu pripremu čuvao u strogoj tajnosti. Jer bez poznavanja posebnih tehničkih tajni, nemoguće je pripremiti majonez. Shodno tome, cijena za ovaj proizvod je bila prilično visoka.

Famous Olivier

U 19. veku, francuski kulinarski specijalista Lucien Olivier otvorio je restoran Ermitaž u Moskvi. Monsieur je potjecao iz poznate francuske dinastije kuhara koji su doprinijeli pripremi maon sosa. Konkretno, počeli su da mu dodaju senf. Ova mala nijansa uvelike je pojednostavila proces kuhanja i produžila rok trajanja, budući da je senf prirodni emulgator. Zbog pikantnog pikantnog ukusa sos je dobio i svoje ime - "provansalski", odnosno provansalski.

Lucien Olivier, moskovski ugostitelj
Lucien Olivier, moskovski ugostitelj

VlasnikTajne majoneze Lucien Olivier dao je veliki doprinos razvoju tradicije ruske kuhinje. Njegov najpoznatiji izum bila je zimska salata, koja je kasnije dobila ime kuhara - Olivier. Teško je zamisliti rusku Novu godinu čak i u 21. veku bez ove salate na stolu. Tokom svog formiranja, postao je prava tradicija nacije, iako se recept poznat svakoj domaćici značajno razlikuje od onog kojem su se divili stanovnici Moskve u 19. veku. Nažalost, ugostitelj Lucien bio je kategoričan i čuvao je tajnu kuhanja pod ključem do svoje smrti. Koliko god se tadašnji takmičari trudili da rekreiraju njegovu kreaciju (uostalom, gotovo svi sastojci su bili poznati), nisu uspjeli tačno ponoviti remek djelo. Originalni recept je otišao sa svojim autorom u grob.

Sos od paradajza

Pored majoneze, tu je još jedan sos koji nije svima manje poznat. Ako smo donekle odgovorili na pitanje ko je izmislio majonez, sa kečapom stvari stoje nešto drugačije. Najvjerovatnija verzija je da su ga u Evropu u 17. vijeku donijeli britanski moreplovci koji su došli iz Kine. Istina, tadašnji kečap nije mnogo ličio na mješavinu paradajza koja je danas popularna. Uključuje inćune, pečurke, začine, soju, ali paradajz nije bio ni blizu sastojaka neophodnih za kuvanje. Paradajz je počeo da se dodaje u sastav tek 1830.

pomfrit sa kečapom
pomfrit sa kečapom

Najpopularniji kečap je postao u SAD-u. Amerikanci i dalje tretiraju ovaj umak na poseban način. Statistike pokazuju da skoro 97% stanovnika ove zemljenemojte bez kečapa za stolom. Dodaju ga u skoro svako moguće jelo.

Kečap je stekao slavu zbog sadržaja snažnog antioksidansa likopena u paradajzu, koji je u stanju da se bori protiv slobodnih radikala, što znači da produžava mladost. Osim toga, njegova stalna upotreba može spriječiti pojavu raka. Istraživanja su pokazala da tijelo bolje apsorbira likopen ne u sirovom, već u prerađenom obliku. Zbog toga Amerikanci preferiraju kečap od svježeg paradajza.

Savjeti za kupovinu umaka

Svako jelo je najzdravije i najukusnije kada je napravljeno od kvalitetnih sastojaka i servirano svježe odmah. Majonez i kečap nisu izuzetak od ovog pravila. Danas na raznim kulinarskim portalima možete pronaći veliki broj recepata za pripremu ovih umaka, koji će vam pomoći da skladno naglasite ukuse mnogih jela kako svečane tako i svakodnevne gozbe.

Preporučuje se: